Evo ga. Moja prošlost u tuđem naručju. Njenom. I smije joj se. I ne znam koliko će njihova sadašnjost da potraje, ali znam da će u njemu ovakvi trenuci da plamte. I odjeci sreće će njih očuvati od zaborava. Oprostila sam im sve. Tim divnim smaragdima koje me u ponor odvedoše. Sretan je napokon. I…

Nastavi čitanje →

Memory…

Tada sam naučila jednu stvar koja će mi trebati za cijeli život, a to je da postoji samo jedna osoba u čovjekovom životu s kojom se u isto vrijeme može smijati i plakati, šutjeti a pritom se osjećati ispunjeno, dorečeno. Naučila sam i to da takve osobe ne dolaze da ostanu za cijeli život, odu…

Nastavi čitanje →

and…

I onda shvatiš da, bez obzira koliko vremena prođe, ostane ona jedna osoba u tebi. Godinama je zaboravljaš i pamtiš, noćima pozivaš taj dobro poznati broj pa prekidaš, dolazi u sjećanje kad ne želiš… I shvatiš da se osjećaji mijenjaju, uspomene blijede, ljudi odlaze, ali srce nikada ne zaboravlja.

Nastavi čitanje →